Zadar, Nikola Bašić

Morske orgulje
wikipedia link

Grad Zadar ima značajan arhitektonski objekt u obliku morskih orgulja. To svakako neobično ime odražava i realizaciju nesvakidašnje i originalne ideje. Za razliku od običnih orgulja koje se pogone mjehovima ili zračnim pumpama, ovima energiju daje more, odnosno njegovi valovi. Kad nema energije odnosno valova, nema ni zvuka ili melodije. Moglo bi se reći da sama priroda dirigira i izvodi vlastitu glazbu.
Orgulje se nalaze na zapadnoj točki zadarskog poluotoka. S njih se pruža pogled na otoke i na žarko crveni zalazak sunca, čija je ljepota u Zadru poznata. Ovim zahvatom u obalni prostor, Zadar je dobio novo mjesto okupljanja, ali i turističku atrakciju.

Suprotstavljajući se idejama da se obalni prostor oživi vulgarnom komercijalizacijom, projektom morskih orgulja autor je želio gotovo manifestno poručiti da se sadržaj obale može promišljati na drukčiji način. Taj avangardni projekt produkt je timskog rada osnovnog autora ing. Nikole Bašića, koautora dipl. ing. Ivice Stamaća (zvuk); dr. prof. Vladimira Andročeca (hidraulika) te orguljarskog ateliera Heferer (projekt i ugađanje svirala).

Čitav projekt, od prvobitne zamisli do izvedbenog projekta, autorsko-projektantski tim obavio je bez naknade kao svoj dar građanima Zadra. U prvoj fazi dogradnje zapadne dijela Poluotoka projektant Nikola Bašić predvidio je izvedbu tzv. morskih orgulja koje čine sastavni dio obalnog zida na dijelu rive ispod tzv. bijele kuće. Riva je na tome dijelu kaskadno denivelirana u dužini od 75 metara. Svaka sekvenca ima u rivu ugrađene cijevi različitih promjera koje pod utjecajem mora "ispuštaju" različite zvukove. U realizaciji te ideje Bašiću su pomogli akustičar Ivica Stamać i inženjer Vladimir Andročec iz Zagreba koji se bavi hidraulikom mora. Sam projekt je nastao spontano. Baveći se izvedbom detaljnog plana uređenja zapadne dijela zadarskog poluotoka, Bašić ju je zamislio, ne kao prometni objekt već oblikovanu gradsku obalu, kojoj će funkcija pristaništa biti tek sekundarna. Na tom mjestu, gdje Istarska obala prelazi u Krešimirovu obalu, tzv. Novu rivu, obalni je pojas plitak, tako da je na planu označio stupnjeviti prekid obalnog profila, gdje će se ljudi okupljati i susretati s morem. Obala zadarskog poluotoka, osim što je odlikuje iznimna ljepota - nema drugog sadržaja. Ta obala koja je nakon traumatičnog razaranja u Drugom svjetskom ratu ostala prazna, najčešće se doživljavala kao ožiljak na licu grada, pa se u više navrata razmišljalo o rekonstrukciji urbane strukture. Upravo nestankom građevina, obala je ostala bez sadržaja i koherentnog obalnog pročelja. No Zadar je dobio vrijedan javni prostor, koji - baš zato što nema prometnu funkciju - služi opuštanju, odmoru, šetnji... To, međutim, Bašić ne smatra dovoljnim. Braneći projekt morskih orgulja, Bašić kaže da je želio istaknuti potrebu za promjenom i da će se tako dobiti drugačiji doživljaj od vizualnog susreta mora s obalom. Smatra zvuk četvrtom dimenzijom, onom koja mora obilježiti upravo taj prostor.

Zamisao jednog arhitekta na tako složenom projektu sigurno je tražila stručan savjet različitih stručnjaka. Bašić je najprije za mišljenje pitao dr. prof. Vladimira Andročeca, koji je ekspert za hidrauliku mora. Zanimalo ga - ako u zid obale postavi cijevi na razini amplitude vala - hoće li uopće dobiti zvuk i kako taj zvuk intenzivirati. Potvrdio mu je da će strujanje zraka kroz cijevi s ljevkastim redukcijama na krajevima izazivati zviždanje, ali njega je nadalje zanimalo i kakav će to biti zvuk. Nije želio da se od njega ljudi naježe, htio je vrh poluotoka učiniti ugodnim mjestom, drugim riječima - želio je artikulirani zvuk. Zato se obratio dipl. inž. Ivici Stamaću - poznavao ga je od ranije, bio je konzultant za prostornu akustiku na projektima u crkvama na kojima je Bašić radio. Osim što je akustičar, Stamać je - kao i većina pripadnika njegove obitelji - i glazbenik. Osim toga, on je zadarski otočanin, dakle poznaje ambijent i odmah mu je projekt bio zanimljiv. On se u Zagrebu obratio jednom članu poznate zagrebačke orguljarske obitelji Heferer, koji je obavijestio Bašića da može izgraditi svirale. Kada je dobio tu potvrdu - zatvorio je projet Morskih orgulja. Međutim do realizacije je bilo još daleko. Orguljarski atelje "Heferer" dao je proračune za sviralu, proreze koji artikuliraju zvuk, a realizaciji projekta uveliko je pridonio Bašićev prijatelj Goran Ježina iz Murtera, koji je visoke zahtjeve g. Heferera inovativno riješio u svojoj radionici. Bojeći se korozije koja u prvom redu može nauditi svirali, najprije su mislili uporabiti okitenske cijevi, ali kako se radi o termički labilnom materijalu, koji nije pogodan zbog zazora koji mijenja zvuk u labiumu (LABIUMI = zviždaljke), Goran Ježina predložio je okitenske cijevi u sustavu, a samu sviralu od inoxa, koji se može kontrolirati i precizno obraditi.

Ivica Stamać je složio sedam zvukovnih klastera od 2 durska akorda (G i C6) koji se izmjenjuju duž Bašićeve skalinade. Izbor tonova i akorda napravljen je na glazbenoj matrici klapske pjesme. Pri nekim vjetrovima, pogotovo kad slušate iz daljine, stvarno imate dojam da do vas dopire klapska pjesma; pri nekim valovima čini vam se da je to brujanje velikih zvona, kada val ne udara o obalu nego je oplakuje (kao što je za bure ili tramontane) pa stiže izdužen iza punte poluotoka, čuju se dugački zvučni intervali, za razliku od lebićade koja provocira frontalni val koji prepoznajete kao zvuk klastera... Taj je koncert neponovljiva i svaki put drugačija priča, koju stvaraju vjetrovi, valovi, plima, oseka... Muzikolog Dina Bušić afirmirala je tezu da se radi o glazbenoj instalaciji na tragu trendova avangarde, gdje se slučajnost varijacija postavlja iznad autora - priroda je kompozitor i interpretator. Bašićev je projekt u arhitektonskom smislu avangardan jer operira zvukom kao elementom prostora. Zvuk je integralni dio njegovog projekta, ugrađen u polaznu ideju i konačni produkt, kao element jedne urbane instalacije. Njegovi suradnici su ga nagovarali da i "nadzemno" učini Morske orgulje primjetnima. Ipak je odolio ovom "vražjem iskušenju", želeći ostvariti mističnost zvuka i tako je izvor zvuka ostao skriven u unutrašnjosti rive... Neki sitniji problemi, poput disharmonije zvukova, koji su se pojavili, bit će ubrzo otklonjeni jer se svaki dio u orguljama može mijenjati, a disharmonični tonovi uskladiti.

Novo pristanište za brodove na kružnim putovanjima i prve morske orgulje na svijetu svečano su otvoreni 15. travnja 2005. na zadarskoj rivi, čime je obilježen završetak radova na dijelu Istarske i Krešimirove obale.

još fotografija

Pozdrav Suncu
wikipedia link

I Pozdrav Suncu je instalacija arhitekta Nikole Bašića postavljena u Zadru.


Pozdrav Suncu se nalazi na Istarskoj obali, odnosno na zapadnoj točki zadarskog poluotoka, neposredno uz Morske orgulje. S ovog se mjesta pruža pogled na Zadarski kanal, otoke i na zalazak sunca, čija je ljepota u Zadru posebno poznata. Ovim zahvatom u obalni prostor, Zadar je dobio novo mjesto okupljanja, ali i turističku atrakciju.

Pozdrav Suncu sastoji se od tri stotine višeslojnih staklenih ploča postavljenih u istoj razini s kamenim popločenjem rive u obliku kruga promjera 22 metra. Ispod staklenih provodnih ploča nalaze se fotonaponski solarni moduli preko kojih se ostvaruje simbolična komunikacija s prirodom, s ciljem da se, kao i s Morskim orguljama, ostvari komunikacija - tamo sa zvukom, a ovdje sa svjetlom. Istovremeno sa zalaskom Sunca uključuju se i rasvjetni elementi ugrađeni u krugu te po posebno programiranom scenariju proizvode iznimno dojmljivu svjetlosnu igru u ritmu valova i zvuka Morskih orgulja.

Fotonaponski solarni moduli danju apsorbiraju sunčevu energiju i potom je pretvaraju u električnu predajući je u distributivnu naponsku mrežu. Na informativnom zaslonu očitava se trenutačna proizvodnja električne energije, a očekuje se da će čitav sustav godišnje proizvoditi oko 46.500 kWh. To je zapravo mala elektrana iz koje će se energija koristiti ne samo za instalaciju Pozdrava Suncu, nego i za rasvjetu cijele rive. Ta će energija biti do tri puta jeftinija od postojeće, a sam je projekt jedinstven primjer spajanja korištenja obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i uređenja gradskog prostora.